LULEKI I CICE

Prosli petak dogovorimo se Suki, Zora (prevedeno ime) i ja licno da se nadjemo u Celsiusu. Barcicu sa hranom i vrlo (VRLO) glasnom muzikom. Kao da nam to bude pola prijateljski a pola poslovni sastanak. Inace Suki i Zora su moje studijske kolegice (zajedno studiramo komplementarne terapije). I posto obadvije imaju djecu govor je teko i o njima (naravno).

Zora se bas nije, jadna, hvalila jer je u velikoj dilemi. Ima preslatku kcerkicu od 9 godina koja je autisticna. I to jako. Kaze Zora da je mala do trece godine bila normala, cak natprosjecno. Pjevala je tri pjesme od Whitney Houston ko velika i to sa plesanjem pred ogledalom. A onda je doslo cijepljenje i mala je postala autisticna. Sada ne govori i jos uvijek mora nositi pelene. I sad je Zorina dilema dali malu dati u posebnu skolu, gdje bi mala ucila i zivjela uz primjerenu skrb ili je ostavit doma. Zora nema muza niti partnera a brine se jos za nekih sestoro mladjih brace i sestara. Nekako smo se ja i Suki slozile da bi mozda bilo dobro malu dat u tu skolu. Uvijek je moze posjecivati a ako joj se ne svidi, moze je opet uzet doma. Zora nema ni trideset godina a otkad je rodila malu nije imala nikakvu vezu. A lijepa je, duhovita, hrabra.. treba malo zivjeti.

I tako, kad nas je Zora skoro "poklopila" tom pricom, pocela je Suki pricat o svome malom dvogodisnjem sincicu i kako on otkriva zenske cari. Suki malog jos uvijek doji (svaka cast!) a pocela se "susit". Pa malom to ne ide u racun. Kaze Suki, mali vise voli lijevu sisu nego desnu.. pa je onako stisne.. i cudi se sto je nestalo mlijeka.

"Pa idi na drugu sisu," kaze mu majka. A mali jos stisce (do bola) i mrsti se na mamu. Kao kud si, stara, sakrila mlijeko. Aj' prebaci ga iz desne u lijevu sisu... I jos se svadjaju.. Kaze Suki malom:
"Ej, pusti moju sisu na miru...!"
"MOJA CICA!!!" vikne mali.
"Nije, nego je moja.. vis da je priljepljena na mene.. da je tvoja bila bi na tebi!" odgovara Suki.
"Neeeee, moja cica!!!" opet se dere mali i zgrabi je i skoro "odlijepi".

A kad Suki dodje doma mali je obicno doceka: "Mama.. otu cicu! Daj cicu! Moja cica!"

"Moj ce Jojo bit lud na sise i guzice kad naraste," kaze Suki. Pitamo, kako zna.

"E.. perem ti ja sudje neki dan. Razmisljam o necemu, kako nac pos'o i te stvari...i najednom osjetim kako me nesto stipka za oba guza.. nisam se stigla ni okrenut kad cujem smijeh mog malog neduznog djeteta... kako me hvata za guz... a najsmesnije mu je kako sam se sokirala i vrisnula. I sad mu je to zabavno pa trci zamnom i hvata me za guzicu kadgod stigne!"

Krepavamo od smijeha... Pitam kako se ponasa u vrticu. Kaze Suki da je mali najveci sarmer i da ga one tete obozavaju.
"A jel njih hvata za guzicu i trazi sisu?" pitam.
"A ne ne... to je mamin privilegij.. a sad je otkrio i luleka," nastavlja Suki.

I prica kako mali stalno nesto mota tamo dole.. tura rucicu u pelene i "guzva" lulek.

"Pa pusti vec taj lulek na miru," kaze mu Suki. Ne zna, zapravo, kako bi tome pristupila. Ne zeli da dijete dobije pogresan odnos do luleka ali treba razviti i osjecaj za pristojnost.

"MOJ LULEK!" prkosno ce mali.
"Pa znam da je tvoj lulek, samo ga ostavi na miru!" veli mu mama.
"MOJ LULEK!!!!!" jos glasnije se dere Jojo.
"Da, je tvoj ali pusti ga na miru!" pravi se stroga Suki i uperi prst u malog.. onako strogo... a skoro se usrala od smijeha. Mali u sekundi skine pelenu i vuce lulek ko da je od gume, pa se Suki pita dali mu to moze skoditi.. skoro joj se ucinilo da ce ga mali otrgnut.
"Moj lulek... puti moj lulek... MOJ!" vice mali i mase glavom... kao "ne dam ga..."

Suki malom tura igracke a mali drzi, gnjeci i vuce svoj lulek, onako gologuz.. i odplese pravi breakdance.. mrda guzom ko profesionalac.. dok jos uvjek drzi "moj lulek"... Suki kapitulira i pukne od smijeha.

I tako.. opet je govor izmedju tri zenske teko o muskarcima i njihovim lulekima.. A od bizne nista...

07.10.2009. u 14:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

BANKIRSKI PARTY

Zvala me Maria ako cu doc na pice sa njom i njenim tipom. Ajd, moze. U petak zavrsavam u 5pm pa mogu. A nisu bili ni daleko od mog puba. I tako ja vandram po kraljestvu novca, oko mene dorski, jonski i koznakakvi jos stupovi. Sve kopije antickih grckih i rimskih hramova samo sto su ovo hramovi novca. Je.. Mariin tip radi u banci.

Al sto nisam odma skuzila jest da on poslije 26 godina napusta svoje jako ugodno radno mjesto. Dopizdilo mu. Upisao tecaj za vodoinstalatere i dao otkaz u banci.

I tako ja dodjem u taj bar. Ne vidim Mariu a i jedino nju poznajem. Al dobro sto imamo mobilne telefone. Veli ona da dodjem dolje i da mi dolazi u susret.

Cim sam je vidjela odma mi bilo jasno da nisam bas "in" u tom klubu. Ona se upicanila. Nisam je prepoznala... nije ni cudo, kad smo u skoli svi u terenerkama. A tamo... Sve sami "pingvini" u odijelima i kravatama, a zene ko da idu slusat operu. Upicanile se. A ja u mom crnom jeansu, staroj majici i "radnim" cipelama koje vec dugo bjeze sa mojih stopala. Ali sve ce biti bolje poslije nekoliko casa vina.

I bilo je. Cak smo jeli, plesali, neki crnac nije se mogo smirit.. a upoznala sam jos po koje tipove, koji su vrtili milijone po svojim bankama, a kad je dosla recesija volunterski su odlucili postati "visak" pa sada jedan pere prozore (i uziva), drugi jos nije odlucio sta ce (ima frajer vremena.. ustedio on dok je radio u banci), a Mariin tip ce biti vodoinstalater.

Maria se trudila da mi nadje buduceg muza medju pingvinima ali bezuspjesno. Pa kud ce mene ko gledat kad ima zenskih ko iz serije "Histericne Kucanice" (jel' histericne? ne gledam pa ne znam). Sve mirisi na parfeme pa mi se skoro smucilo, a od sisa ne vidis zensku.. dekoltaza i to.. a one i plesu i tresu sve to oko sebe... pa sad ti vidi.

Nisam ostala dugo. Maria je govorila da idemo u neki restoran na veceru. A ja sam uspijela umrljati i moju staru maju i znam da me vjerovatno ne bi ni pustili u taj restoran.

A to da bankiri postaju vodoinstalateri... to mi je bilo stvarno "cool".

29.06.2009. u 03:23 | 2 Komentara | Print | # | ^

Hasov slovenski dnevnik

12. 08.

Uselili smo u nasu novu kucu u Sloveniji. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da jih vidim prekrivene snijegom.



14. 10.

Slovenija. To je najlepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i crvene boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena - ah tako su graciozni. To su najlepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Sloveniju.



01. 11.

Dan sjecanja (slovenski državni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.



02. 12.

Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve prekriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izašli smo napolje, ocistili stepenište i prilazni put a onda se grudvali (naravno ja pobjedio). Kad je prosla grtalica (plug na slovenskom) morali smo ponovo cistiti kapiju. Koja divna zemlja. Oh kako volim Sloveniju.



12. 12.

Nocas opet snijeg. Opet je prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdije je zaista prekrasno.



19. 12.

Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam vec malo umoran od lopatanja. Evo opet dolazi jebena grtalica.



22. 12.

Ovo bijelo govno opet je padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja a i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja očistim izpred kapije. Supak.



25. 12.

Sretan jebeni i usrani bozic. Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne u saku ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im jebem sto ne posipaju vise soli po cesti da se snijeg prije otopi.



27. 12.

Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje otici, auto se zaglavio u brdo snijega ispred kapije a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 centi tih bijelih govana.



28. 12.

Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao je kod mene da trazi lopatu. Reko sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata - sto jih je on nabio i zamalo, da sam mu je slomio o glavu.



04. 01.

Naizad izasao iz kuce. Otisao sam do prodavnice, da kupim nesto hrane i kad sam se vracao kuci udario autom u jelena. 1.000 eura stete na autu. Te jebene zivotinje treba pobiti. Svugije jih ima. Sto jih lovci ne pobiju vise jeseni.



03. 05.

Odvezao kola do mehanicara. Nevjerojatno koliko su zahrdjala od jebene soli što je svuda posipaju.



10. 05.

Selim u Dalmaciju. Ne mogu zamisliti kako netko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Sloveniji.

04.05.2009. u 10:51 | 1 Komentara | Print | # | ^

Zadnji Loop i Gusari

Nasla sam ga pred vratima, jutros ga ubacio postar. Al' vi ne znate sto je to Loop. To je (bio) onakav malecki casopis Londonskog gradskog transporta, pun zanimvljivih informacija o tome sto se sve moze radit po Londonu. I o tome turisti nemaju pojma... I ovaj je zadnji. Smrc..

Ali dobro.. prijavila sam se na eZine pa valjda dobijem onaj Mac laptop za nagradu... ako izvuku moju karticu, jasno. Koja vjerovatno nece ni stic do njih, jer ce se izgubit negdje u postanskom sanducicu.

I cega ima u zadnjem Loopu..

Gdje mozete skociti u vrijeme rucka ako imate samo sat odmora:
- evo, mozete na Brick Lane u kafic koji preko dana ima zivu muzu (to jest muziku) i razne gigove... kao novi bendovi koji jos nisu slavni ali mogli bi bit poznati lokalcima.
- mozete isto pogledat pozorisnu predstavu koja traje 45 minuta a kosta Ł5, rucat mozete u teatru (grickat sendvic dok gledate)
- mozete u knjizaru Foyles na laprdanje sa raznim piscima pa ce vam oni i potpisat knjigu ako je kupite (ne bilo koju, nego samo onu koju su oni napisali, valjda)
- mozete u prenovljenu St Martin crkvu na koncert (to vam je preko puta Trafalgar Squae-a... lijevo od Nelsona)
- mozete pojest svoj sendvic na nekom gliseru koji juri Temzom ili postati tajni kupac (idete u neki odredjeni ducan, ispunite neke upitnike o servisu, ispljuvate sve sto vam se ne svidi ili hvalite sve sto vam se svidi - mozda onaj seksi prodavac koji vam je htio napraviti make-up dobije povisicu...) i dobijete Ł10...

E, ima toga.. da li ste znali da se mozete vozat Londonom sa amfibicnim vozilom? E da.. to vam je neki preradjeno vojnicko vozilo obojeno u zuto.. i taj vas vozi po ulicama Londona onda udje u rijeku pa malko plovite. Nisam jos probala ali hocu sigurno.. imam cak i neki voucer za Ł10 koji mogu koristiti... pa cu vam pricati.

A da sam pala na guzicu kad sam se izgubila u nekom dijelu Londona in naisla na gusarske ladje.. PRAVE!!! Istinite.. Tako je to bilo.. Prijateljica i tip preselili su se iz susjedstva negdje na jugoistok Londona, u blizinu rijeke. A znace oni koji me poznaju da sam uvijek voljela gusare.. jos od malih nogu. Kad su me pitali sto bih htjela biti kad odrastem, odgovarala bih: "Gusar, astronaut ili akrobat u cirkusu!". Nista od toga nisam postala (a po nekima nisam jos odrasla.. bar mentalno).

E pa vidite.. taj Wapping, kamo su se moji frendovi preselili, je mjesto, gdje su vjesali ulovljene gusare. I onda pravili izlozbu na obali rijeke kao za upozorenje svim zlocestim gusarima, koji bi se usudili osiromasiti bogatase ili silovati mlade gospodicne, koje su potovale brodovima. A najzanimvljivije mi je bilo, sto je u filmu Pirati sa Kariba mnogo istinitih faktova o piratima. Recimo ona kineska piratska kraljica.. pa Johnny Depp (vidim Kojoticu, kako se sad naostrila name, hi hi).. e onaj njegov lik Jacka Sparrowa napravljen je tocno po opisu Kapetana Crnobradog (Blackbearda) koji je cak uzivao u drustvu jedinih zena gusarica. I njega su uhvatili pa mislim da je jedan od onih brodova u Tobacco Docku (tocno nasuprot stana mojih prijatelja - mo's kamen bacit na brod sa balkona) njegov. E pa.. Crnobradog su izlozili na obali Temze a gusarice su se spasile jer su (kao) bile trudne. Zenske se uvijek snadju, je-li...

Dobro, necu sad duzit o gusarima iako sam se bas zapalila... A London je isto tako "gusarski" grad (cak je Kraljica placala gusarima da plijene brodove u njenu korist - bukaniri) pa mi je super sve to dozivljavat. Ali selicu se u Wapping.. cim pocnem radit terapije i malo vise zaradjivat.. bas nasuprot brodova!

A sad idem gledat Bizantince... izlozbu. Babilonci su mi bili super a pogotovo kad glumci citaju tekstove u babilonskom jeziku!

-

17.03.2009. u 13:15 | 4 Komentara | Print | # | ^

Zuzzin prvi Blues

E bas je blues... vani snijeg, noci bijele (nije nego zute.. ovdje su ulicne svijetiljke zute), susjedi imaju snijeznu bitku a ja u krevetu, znojna, zacrvenjena i bez daha...

Ma ne, nije to... nego neka strasna prehlada od ovog snijega. Ucili me dida i baka da prehladu treba preznojit. Pa si drugi dan k'o jabuka. I tako ja pokusavam stvorit ovu kucnu saunu da mogu sutra na pos'o.

Al' su mi smijesni Englezi. Gledam susjede, metu snijeg i polijevaju sa vodom. Eee.. ljudi moji... da ste bar uzeli onu kutiju soli iz kuhinje pa prosuli po pometenom dvoristu... al' voda. Pa stvarate si klizaliste. Valjda si je nekoliko ljudi po Londonu porazbijalo glave. A jedna mala na sanjkanju izgubila zivot.

Blago meni sto sam odrasla pod Alpama... al snijega se nisam navikla. Voljela sam zimu prozivljavat u toplim krajevima, ako se to moglo. Tako nisam naucila skijati. Koje sramote u skoli, mo's mislit. U dezeli, gdje ljudi stanu na skije prije nego sto prohodaju. Al' ja sam se branila da znam skijat na vodi. Jer me nikad nema tu po zimi. Kad smo isli sa skolom u onu "skolu u prirodi" (tjedan dana na snijegu, a u sljedecoj godini tjedan dana na moru), morala sam skije posudit negdI bila sam u "predzadnjoj" grupi. Valjda oni koju su vec bar malo primirisali snijeg. A u zadnjoj su bili oni koji ga nikad nisu vidjeli.

I tako ti mi, poslije dva sata - kobajagi - mucenja slozimo skije na stapove i legnemo na njih. I pozelimo kokakolu. Al' to ti je dolje na dnu brdavrbamrda... a niko od nas ne zna skijat. A mozemo probat, kaze uciteljica. Pa probajmo... treba pol sata da se spustis do pola brda, onako, koljena skupljena, skije u v (skupljene sprijeda)... I na kraju je otisla uciteljica. Koja uzivancija. Dok su ostali cekali po dva sata na zicaru i spustili se u par sekundi, da bi opet dva sata cekali.. dok smo mi cucali kokakolu i suncali se. I mahali im. A neki mali je cak "zagrlio jelku". Stala mu je na sred puta a on ni lijevo ni desno nego bas na jelku.

Ajd dobro.. necu vise duzit. Moram si skuvat nekog caja pa se opet znojit.
A sutra opet radit. Treba mi love (to je misljeno hrvatski, ne engleski).

05.02.2009. u 01:36 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< listopad, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)


Komentari da/ne?

Opis bloga

pa sta ja znam... pisacu sto mi padne na pamet..

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Kojotica
Citamo se..

Linkovi iz svijeta
Caroline Hands
Caroline je moja engleska "mama" a inace izvrsna umjetnica i zena mnogih talenata.

Arabwoman Blues
Blog zene iz Iraka, zove se Laila... Otkriva mi pogled na rat iz druge perspektive.

Uncensored Arabwoman Blues
Uncensored Arabwoman - blog te iste zene iz Iraka, samo necenzuriran.

Anima Sana, Pula
Holistic Wellness - terapije, masaze, yoga i jos mnogo toga.